Hobi bonsai forum
HBF - javna zona => HORTIKULTURA => Autor teme: Sandev - 05-10-2007, 08:49:08
-
Dakle, moja iskustva s orezivanjem jednu ili par sezona prije vađenja drveća vrlo su loša. Također, u literaturi su mišljenja podijeljena. Meni je osobno logično ne orezivati, a to razmišljanje mogu i opravdati nekim argumentima. Odnosi se na orezivanje krošnje, ne korijenja, ali i korijenja u nekim slučajevima. Kak vi razmišljate o tome?
-
Evo nekih mojih iskustava i mojih kolega na poslu... doduše nije bilo u svrhu vadenja potencijalnih bonsaija ali to je ionako svejedno.
Kad se biljka iskopava ili presađuje ili kad se želi orezivati, drastično, jako je važno da je ona zdrava i u punoj snazi. I sami znate da čak i kad je zdrava podbaci, a kamoli ako je oslabljena ili boležljiva. Svako orezivanje oslabljuje biljku te ona ulaže ekstremne napore da pozitivno odreagira na pristigli šok. Ako je jedne sezone drastično orežete cijele će se sezone ona rukama i nogama boriti da baci grančiće i listiće koji će je nahraniti i omogućiti da skupi dovoljno hrane prehranjivanje korijena i zime tj. pupanje u proljeće. Slijedeće godine onda se odlučite na iskopavanje ionako već prilično jadne biljke koja je tek nekako (jedva) došla malo k sebi. I onda BUM :wall: sad dobije još jedan šok odozdola. Slaba biljka se još više oslabi. Njoj, ako preživi, valjda treba 5 godina da dođe k sebi, ako preživi. Ne znam jeste li tada ustedili na vremenu orezujući je u prirodi (pretpostavljam da ste je orezivali u nadi da će ono nedirnuto korijenje baciti bolje i snažnije grane). No ona sad nekoliko godina 'vegetira', spašava samu sebe.
Ima jedan zanimljiva stvar u uzgoju biljaka in vitro koje mi se čine dosta primjenjive inače. Šok koji napravite biljci gotovo uvijek (ako nije predrastičan) kao posljedicu ima grčevitu borbu za život (nije li i kod ljudi tako). Tako da će se npr. reznica s većom ranjenom površinom puno bolje zakorijeniti nego ona s manjom ( to sad pričam prema svjetskim znanstvenim istraživanjima). Iako to nije potpuno isto, vjerujem da će biljka koja je zdrava i prpošna daleko bolje odreagirati izvadimo li je takvu nedirnutu i u jednom mahu orežemo krošnju u omjeru prema orezanom korijenu. Tada je ona u balansu. Nimalo prije toga oslabljena, zdrava i mislim da su joj šanse za preživljavanjem daleko bolje. Ona ima odgovor na priređeni joj šok.
-
Pa ne bih se složila da je uvijek biljka oslabljena orezivanjem u prirodi ... ovisi i od vrste do vrste, ne reagiraju sve isto.
Osobno smatram da ukoliko se radi pripremanje biljke u prirodi, onda za to treba postojati razlog - npr. da je u jako stjenovitom terenu, pa je nemoguće izvaditi odmah, a da joj se sačuva korijenje u toj mjeri da preživi ili nešto drugo. Inače to nije potrebno. :smile:
P.S. Zanimljiva tema za raspravu! ;)
-
Generalno gledajući vrijeme reakcije nakon orezivanja do dijelomično željenog efekta biti će kud i kamo bolje i brže sve dok je u svom prirodnom staništu.
No, ne možemo isto postupit s nekakovom biljkom iz šture okoline i iste koja raste u bogatom tlu.
Kod biljke iz šture okoline u svakom je slućaju bolje ne raditi nikakova rezanja sve do trenutka intenzivnog rasta u posudi.
-
Ja se ne usudim ništa tvrditi samo ću iznijeti svoja zapažanja na osnovu vlastitih iskustava u kratkom iskapačkom stažu, dakle:
KROŠNJA – Listopadne vrste – složit ču se sa Helleborus i Sandevom.
Borovi – kod njih sam došao do zaključka da poslije vađenja nema orezivanja, čupanja iglica i sl. zahvata (popularno zvano redukcija zelene mase), sad isprobavam sa rezanjem prije, ugrubo uklonim nepotrebne grane. Borovice - ista stvar kao i sa borovima, s tom razlikom da sam tu siguran da treba orezati godinu dana prije iskopa, jer nijedna borovica sa nedirnutom krošnjom mi nije preživjela, dok one orezane jesu, a istovremeni iskop i orezivanje ih 100% ubija.
KORIJEN: Listopadne vrste – složit ču se sa Helleborus i Sandevom.
Kod borova, redukcija korjena za više od cca30 % (čak i manje) sigurno ubija. Kod vađenja borova kad naletim na prvi kablasti korijen režem što bliže deblu, zatrpavam i vračam se slijedeće godine…i tako u krug dok se deblo ne počne klimat. Na mjestu reza korjena znaju tada biti čitavi čuperci novog korijenja…dakle isplati se. Borovice – i jedan jedini prekinuti deblji korijen ih zna ubiti :dunno: !??
Sve je to paušalno i bazirano na nedovoljno primjeraka, pa nek to svako uzme sa rezervom.
- za daljnje indikacije i nuspojave obratite se svom ljiečniku ili najbližem ljekarniku!
-
Pa ne bih se složila da je uvijek biljka oslabljena orezivanjem u prirodi ... ovisi i od vrste do vrste, ne reagiraju sve isto.
Osobno smatram da ukoliko se radi pripremanje biljke u prirodi, onda za to treba postojati razlog - npr. da je u jako stjenovitom terenu, pa je nemoguće izvaditi odmah, a da joj se sačuva korijenje u toj mjeri da preživi ili nešto drugo. Inače to nije potrebno. :smile:
P.S. Zanimljiva tema za raspravu! ;)
Ja mislim da je biljka uvijek orezivanjem oslabljena, samo je pitanje jel to možda nekad jedina opcija da se domognemo nekog primjerka. Jedina mislim baš na to što pišeš o stjenovitom terenu. Iako bi se tada mogla složiti s orezivanjem korijena (kao što Gal piše) kao moguće opcije za preživljavanjem vrste. Ali ne vidim razloga čemu orezivati krošnju (bar ne drastično). Što se zapravo s time želi postići u prirodi u godinu dana što se ne bi moglo zakopavanjem u vrtu ili u posudi.
Ne znam, (možda netko zna pa nek me prosvjetli) jel Pall ili neki drugi dugogodišnji poznati bonsaista orezuje drveće u prirodi pa ih onda slijedeće godine vade. Čini mi se da oni kad nađu odmah vade (možda je to zato da im netko takvog kapitalca ne 'makne' ispred nosa koji dan kasnije- sumnjam :dunno: ).
Da, vrlo zanimljiva tema.
-
Generalno gledajući vrijeme reakcije nakon orezivanja do dijelomično željenog efekta biti će kud i kamo bolje i brže sve dok je u svom prirodnom staništu.
No, ne možemo isto postupit s nekakovom biljkom iz šture okoline i iste koja raste u bogatom tlu.
Kod biljke iz šture okoline u svakom je slućaju bolje ne raditi nikakova rezanja sve do trenutka intenzivnog rasta u posudi.
Vjerujem da će biti brže, ali jel onda normalno da se biljka odmah slijedeće godine vadi nakon što se drastično orezala sezonu ranije? Čini mi se da bi onda trebala bar dvije sezone ostati bez vađenja da se lijepo razraste i oporavi. A onda se pitam bi li i doma u otvorenoj zemlji toliko odebljala?! :dunno:
-
Ma naravno Halle da nema nikakve potrebe za orezivanjem krošnje godinu dana prije vađenja. To zaista nikada ne radimo.
U drugoj temi gdje smo stavili onaj hrast ... nisam bila zadovoljna granama na krošnji (previše, predebelih grana iz istog mjesta na vrhu krošnje!!!) , pa sam ga iz radoznalosti srezala, razmišljajući da ako baci izboje, možda budem pametnija za par godina i možda nam sine neka ideja kako se može iskoristiti ... jer je deblo bilo zaista zanimljivo. U međuvremenu je crv odlučio umjesto nas.
Mi krošnju u prirodi orezujemo kada nismo sigurni hoćemo li stablo vadit - pa ga pustimo da vidimo što će se dogoditi kroz naredne godine ...
-
Ma naravno Halle da nema nikakve potrebe za orezivanjem krošnje godinu dana prije vađenja. To zaista nikada ne radimo.
Pa, kaj ne!? :yes: To rezuckanje prije vađenja je bar upitno, ako ne i nekorisno i štetno.
A kaj s orezivanjem korijena kroz sezonu, dvije?! I to se provlači po knjigama i među nama već neko vrijeme. Jel to dobro?!
Čini mi se da je Gal dosta dobro zaključio. No, mislim da je vrlo malo onih mrak drveća oko kojih se isplati tako 'paradirati'. Juniperusi su', bar Pall veli, uopće za ne vaditi tu kod nas jer je on to isprobao više puta. Možda Galova tehnika ipak pali, ne znam. Ali mislim da i takvo orezivanje dosta oslabljuje biljku, odnosno to je onda ipak višegodišnji pothvat ako se ozbiljno zaigramo s nekim kapitalcem. Mislim da je u krajnjem slučaju jako jako važno procijeniti jel vrijedno tog truda i hoće li dati željeni rezultat.
Mislim da je ipak puno lakše vaditi biljke od kojih radimo bonsaije jer njima ionako orezujemo krošnju pa dobimo potreban balans. Ono kaj je nama u Botaničkom bilo koma je preseliti formirano drvo kojem ne želiš orezati krošnju. Baš smo radili sve 'po knjizi' i nakon 3 godine orezivanja korijena i prebacivanja stabla ono se osušilo. Ne znam bi li išta dalo pozitivne rezultate, ali ovo nije. A jako se pazilo na drvo. Listopadno. Ne sjećam se točno koja vrsta je bila u pitanju.
Znam da sam svojevremeno vidjela kad su neki skandinavci ili ne znam koja zemlja premještali cijeli svoj drvored zasađen prije valjda 100 godina na neko drugo mjesto iz ne znam kojeg razloga (Mislim da se Sebastijan sjeća bolje) i to su vadili dizalicama i kopali velike jame i prenosili šleperima stabla od 100 m visine. Pitam se kakva su ona danas?!
-
Ima još jedna zanimljiva stvar za raspravu. Sad moram ići tak da nemrem pisati više, ali evo da si promislite.
Kaj velite na ono da se korijen nakon vađenja dobro ispere ispod šlaufa i tek onda posadi u kantu?
Ja nisam za to iz više razloga, ali me zanima imate li vi neko svoje mišljenje i iskustvo u vezi toga :blink:
-
TEŠKO JE GOVORIT GENERALNO, UVIJEK TREBA UZETI U OBZIR SPECIFIČNOSTI POJEDINE VRSTE...
OREZIVANJE KORIJENJA I VIŠEGODIŠNJA PRIPREMA U PRIRODI
Definitivno da! Samo ne za prosječnu biljku, nego za "kapitalca".
A opet ovisi o vrsti ... npr. somine (Juniperus phoenicia) se izgleda po onome što mi je rekao Payeras i ne može drukčije izvaditi, nego margotiranjem korijenja, za što treba par godina... :tup:
TUŠIRANJE KORIJENJA PRIJE PRESAĐIVANJA
Ne radimo to nikada. Smatram da ne treba rastresati korijenovu balu do kraja i riskirati oštećenje sitnih korijenčića. A opet nedavno sam čitala na Pallovom blogu da kada je izvadio juniperuse krajem 8. mjeseca da ih je preko noći ostavio na de namakaju u posudi punoj vode, pa ih tek sutra posadio.... očito za tu vrstu je to OK.
Ukratko - prihvaćam sve tehnike koje su efikasne. Nikad ne reci ne! :smile:
-
TEŠKO JE GOVORIT GENERALNO, UVIJEK TREBA UZETI U OBZIR SPECIFIČNOSTI POJEDINE VRSTE...
TUŠIRANJE KORIJENJA PRIJE PRESAĐIVANJA
Ne radimo to nikada. Smatram da ne treba rastresati korijenovu balu do kraja i riskirati oštećenje sitnih korijenčića. A opet nedavno sam čitala na Pallovom blogu da kada je izvadio juniperuse krajem 8. mjeseca da ih je preko noći ostavio na de namakaju u posudi punoj vode, pa ih tek sutra posadio.... očito za tu vrstu je to OK.
Ukratko - prihvaćam sve tehnike koje su efikasne. Nikad ne reci ne! :smile:
On je ostavio da prenoce u vodi ali nije ispirao koliko se sjecam... :sarcastic:
Ja to nikad ne bih uradio tek izvadjenoj biljci, to joj je samo dodatni šok.
-
Namakanje ili ispiranje to je skoro isto ... u svakom slučaju uklonjena je zemlja sa korijenja ....
-
Namakanje ili ispiranje to je skoro isto ... u svakom slučaju uklonjena je zemlja sa korijenja ....
:halt: :mdr:
-
Generalno gledajući vrijeme reakcije nakon orezivanja do dijelomično željenog efekta biti će kud i kamo bolje i brže sve dok je u svom prirodnom staništu.
No, ne možemo isto postupit s nekakovom biljkom iz šture okoline i iste koja raste u bogatom tlu.
Kod biljke iz šture okoline u svakom je slućaju bolje ne raditi nikakova rezanja sve do trenutka intenzivnog rasta u posudi.
Vjerujem da će biti brže, ali jel onda normalno da se biljka odmah slijedeće godine vadi nakon što se drastično orezala sezonu ranije? Čini mi se da bi onda trebala bar dvije sezone ostati bez vađenja da se lijepo razraste i oporavi. A onda se pitam bi li i doma u otvorenoj zemlji toliko odebljala?! :dunno:
Mislim da postoji onaj "ali", a postavlja pitanje koliko mislimo rezati drvo?.
Ukoliko je rezidba velika, utoliko da ostavljamo samo deblo, mislim da je godina dana u svakom slućaju malo. To mora biti malo dulji proces da dobijemo željenu strukturu grana i razgranatosti. Kraćenje korijena premda nije upitno, bitno je za općenito prezivljavanje biljke u procesu (priroda-posuda), isto tako mora biti provedeno za vrijeme rasta (bidanja) krošnje.
Zvijezda vodilja je jedan hrast koji obrađujem u vrtu svojih šefova. Zamoljen od njihove strane da pogledam dali se od dotićnog može nešto oblikovat. Pogledao te zakljućio da možemo probati. Bile su to dvije šibe visine dva metra s vrlo malo sekundarnih grana. Jedna uklonjena na račvanju na nulu, a druga skraćena na pola metra i istovremeno ožićana ( u ovo doba godine). Već iduće godine rast je bio toliko jak da je rana od grane blizanke skoro pa nestala. Jak korijen izbacivao je velike izboje koji su bili rezani do 5-6 puta godišnje. Razgranatost je nevjerovatna, pa smo kroz dvije godine dobili smo vrlo ljepo drvo. Sljedeći korak će biti otkopavanje i kraćenje korijena tako da kroz dvije sljedeće godine bude u posudi. Ovo nikada ne bi dobili da se drvo prvobitno izvadilo pa onda gradilo krošnj u posudi. Debljina debla u ove mislim tri godine je sigurno četri puta veća.
-
Ima još jedna zanimljiva stvar za raspravu. Sad moram ići tak da nemrem pisati više, ali evo da si promislite.
Kaj velite na ono da se korijen nakon vađenja dobro ispere ispod šlaufa i tek onda posadi u kantu?
Ja nisam za to iz više razloga, ali me zanima imate li vi neko svoje mišljenje i iskustvo u vezi toga :blink:
Nit ja nisam za to ispiranje, no imao sam u svojoj karijeri par takovih seansi na već "gotovim" drvcima iz posude. U pitanju je bila samo bjelogorica otpornijih sorti i serisa. Sve je živo.
Primjenjivanje ovoga na biljkama iz prirode nije po meni preporućljivo.
-
Zvijezda vodilja je jedan hrast koji obrađujem u vrtu svojih šefova. Zamoljen od njihove strane da pogledam dali se od dotićnog može nešto oblikovat. Pogledao te zakljućio da možemo probati. Bile su to dvije šibe visine dva metra s vrlo malo sekundarnih grana. Jedna uklonjena na račvanju na nulu, a druga skraćena na pola metra i istovremeno ožićana ( u ovo doba godine). Već iduće godine rast je bio toliko jak da je rana od grane blizanke skoro pa nestala. Jak korijen izbacivao je velike izboje koji su bili rezani do 5-6 puta godišnje. Razgranatost je nevjerovatna, pa smo kroz dvije godine dobili smo vrlo ljepo drvo. Sljedeći korak će biti otkopavanje i kraćenje korijena tako da kroz dvije sljedeće godine bude u posudi. Ovo nikada ne bi dobili da se drvo prvobitno izvadilo pa onda gradilo krošnj u posudi. Debljina debla u ove mislim tri godine je sigurno četri puta veća.
Potpuno se slažem s tobom, tako je izbojna snaga stabla bila znatno veća i bolje si zgusnuo krošnju. To je pozitivna strana toga .... ALI jedno je stablo u prirodi a drugo doma u vrtu....
Zamisli da u kršu pripremam stablo npr. 4 godine .... savršeni zdepasti grab...
1. upitno je što će se s njim događat tih godina u prirodi, u moje oblikovanje se može umiješati recimo ovca (to je blaži slučaj) i doraditi ga... ili ga neki pastir ili seljak može iz čista mira posjeći ... ili se može naći taman na trasi vodovoda u u izgradnji za Pripizdinu Donju.... i stradati od bagera... ili od požara .... baš tu se može spustiti NLO i sve u krugu od 300 m spaliti... mogućnosti za sranje su bezbrojne... ;)
2. ako ipak izbjegne sve gore navedeno i preživi te 4 godine pa dobijem divnu savršenu krošnju, kad ga odem izvadit ispadne da ga ne mogu izvaditi bez velikih oštećenja korijenja jer eto on raste baš na spoju velikih tektonskih ploča ... što onda...
Ako riskiram i idem ga vaditi, trebalo bi donekle reducirati krošnju, da mu olakšam preživljavanje ...a to ne mogu - jer sam posljednjih nekoliko godina uložila u njeno oblikovanje... :sarcastic:
Nema čistog odgovora i čiste situacije, kao ni recepta za vađenje yamadorija ... čini mi se! Iz našeg iskustva mi se nekako čini da je jako važno imat dobru tehniku vađenja, alat ali i SREĆU... :mdr:
-
Odličan topic. ODLIČAN. MOžda najbolji i najzanimljiviji do sada :great:
-
Ja sam medicinar. U našoj struci stvari idu otprilike ovako. Imate bolesnog čovjeka i ne znate točno kaj mu je. Operiraju ga, otvore ga i zatvore. Kažu, inoperabilan je, nije ga moguće operacijom riješiti. Poslije toga, premjeste ga u drugu bolnicu pa ga nadobudno opet otvore. Tu mu počiste malo abdomen (trbušnu šupljinu) i zatvore ga. Vele, valjda će sada biti bolje. I njemu i dalje loše. Konzultiraju infektologa i na kraju skuže kaj mu je. Pa frajer ima parazita i fistule po crijevima iz kojih se cijedi gnojni i nekrotični sadržaj po abdomenu. I sad znaju kaj mu je i sve im je jasno i znaju što treba napravit. ALI...ne mogu ga više operireati!!!! Zašto? Pa zato kaj je tip već dva-tri puta otvaran unutar dva mjeseca i neće preživjeti još jednu operaciju. To je čista biologija. Jer operaciju može preživjeti i oporavit se samo snažan organizam. I badava ti njemu sada riješiš njegov problem kada je sada još jedna operacije njegov glavni problem. To se zove iscrpljeni organizam nesposoban podnijeti još jednu traumu operativnog zahvata. I kAJ SE na kraju s tipom dogodi (a pazi, ja pričam o stvarnom pacijentu)? Tipa ipak na kraju otvore i riješe mu te fistrule po crijevima, operacija uspješno završi i tip za pet dana umre. Iscrpljen operacijama i bolešću. Ja znam, bio sam tamo, ispratio ga u smrt, gledao sve i pokušavao pomoći, jer ta osoba bila je poznata jednim mojim prijateljima.
Zašto sve ovo?
Prve godine orežeš biljci krošnju. Biljka automatski nema normalnu vegetacijsku sezonu. Dakle, ta godina je za biljku elementarna nepogoda, kao da je prošao požar, ili buldožer. Baci par novih grančica koje kako tako napreduju. Cijele te godine korijen slabi. Biva sve slabiji i slabiji. Žašto? Korijen se hrani, uostalom kao i cijela biljka fotosintezom. Proizvodnjom šećera (ono-klorofil, svjetlost, CO2,H2O-nusprodukt fotosinteze O2). Sada hrane nema ili bar, ima je desetak puta manje no što treba tome korijenu jer, lišćA JE BILO TOLIKO DA POKRIJE POTREBE PRODUCIRANOGA KORIJENA NA TOJ BILJNOJ JEDINKI. Dakle, korijen nazaduje. Čitav organizam metabolički, dakle, fiziološki nazaduje. To je sada jedna boležljiva, osjetljiva biljka. Neke od takvih kojima sam ja to radio, osula je pepelnica te sezone i totalno su bile jadne i najebale. Ako se biljka uspije othrvati, a vjerojatno i hoće ukoliko je to bila zdrava i jaka biljka, taman malo dođe k sebi...eto ti ga, slijedeće sezone odrežu joj 90% korijena i još premjeste je u novo stanište, na novu lokaciju. Zbog loše prethodne sezone, izbojna snaga je mala i slaba, uskladištenih hranjiva ima malo, a ona koja je i uspjela uskladištiti u debljem korijenju pri površini busena (jer tamo drvenaste biljke skladište priličnu količinu hranjiva od prošle godine za proljetno pupanje) to korijenje joj još okljaštriš. I što imaš...biljnog invalida koji je jedva sposoban preživjeti, ako mu je to i ikako moguće, trebat će mu tri sezone da dođe k sebi. Jer, taj organizam nije već dvije godine imao normalan vegetacijski ciklus.
Za razliku od toga, pronađeš zdravu i čilu biljku u top formi, prirediš joj trenutačni generalni šok izvadivši je iz zemlje i prenijevši je u posudu. Orežeš joj krošnju. Gubitak je prilično proporcionalan gubitku korijenske mase. Međutim, biljka je do sada imala mnoge godine punog hranidbeno-vegetacijskog ciklusa i sposobna je izdržati jednosezonski šok. Prve će godine baciti nove spavajuće pupove posvuda, jači će se razviti u grane. Prve sezone se NE OREZUJE NITI JEDAN LISTIĆ. sVI SU ONI, DO JEDNOGA PRIJEKO POTREBNA TVORNICA HRANE. Sezonu nakon toga već je oblikovanje krošnje moguće ukoliko biljka raste snažno, a iz iskustva znam da druge godine nakon vađenja, zdrava biljka tjera izuzetno snažno. Možete raditi dozirano selekcijsko orezivanje krošnje. Slijedeće sezone presadite biljku. I za tri godine imate zdtavo drvo u privremenoj bonsai posudi ili većem loncu ovisno koliko volumenskog prirasta želite postići (ili ostaje u otvorenoj zemlji). To je moje viđenje problema. Za sada sve vadim bez ikakve pripreme, kako god teško bilo vađenje. Ne mogu se pohvaliti da imam gubitaka. Ono što je i izgubljeno, masu puta u pitanju su bile razne druge greške tipične za vrstu koja je preseljena iz prirode u posudu.
-
Bez obzira na gornji post, stvari se ne mogu generalizirati. Vidite što Čajko the Psycho piše. Iako mislim, orezivanje u prirodi kao priprema za vađenje, ukoliko nije iznimno i prijeko potrebno, nije dobra praksa. Iznimno potrebno znači, da biljku nije moguće izvaditi, da nema sitnoga korijenja bliže deblu koje će preuzeti prehranu organizma, a tada se i tako najlakše radi margota svakog zasebnog korijena, a krošnju je totalno nepotrebno i kontraproduktivno, u tom trenutku štetno iole dirati, jer je sva lisna fotosintetska energija potrebna za ishranu novog korijena na margoti. To je čista biljna fiziologija. Tako da mi se čini...orezivanje korijenja kao priprema u prirodi-nekada DA. Orezivanje krošnje kao priprema u prirodi-uvijak NE. Tako barem ja razmišljam i radim. Ali, ova tema je i otvorena da bi raspravljali o tome, pa dakle...pucajte dalje iskustva. Baš mi je zanimljivo.
-
A moglo bi i ovako: Biljka u proridi ima dobro razvijen korijen i dobro razvijenu krosnju. Ti joj srezes krosnju i ona te godine izbaci gomilu novih grana i pupoljaka sto bi ti ustedjelo mozda i 2 sezone rasta u posudi... Mada sve zavisi od vrste. Maslina, grab itd bi reagovali tako ali neke druge vrste ne...
-
A moglo bi i ovako: Biljka u proridi ima dobro razvijen korijen i dobro razvijenu krosnju. Ti joj srezes krosnju i ona te godine izbaci gomilu novih grana i pupoljaka sto bi ti ustedjelo mozda i 2 sezone rasta u posudi... Mada sve zavisi od vrste. Maslina, grab itd bi reagovali tako ali neke druge vrste ne...
I kad je slijedeće godine vadiš, misliš li da je ona snažna kao i prije, još snažnija, ili da samo ima nekakvih sitinijih grana i grančica po deblu? I je li ti bitnije uštedjeti dve godine ili imati živu biljku?
-
A moglo bi i ovako: Biljka u proridi ima dobro razvijen korijen i dobro razvijenu krosnju. Ti joj srezes krosnju i ona te godine izbaci gomilu novih grana i pupoljaka sto bi ti ustedjelo mozda i 2 sezone rasta u posudi... Mada sve zavisi od vrste. Maslina, grab itd bi reagovali tako ali neke druge vrste ne...
I kad je slijedeće godine vadiš, misliš li da je ona snažna kao i prije, još snažnija, ili da samo ima nekakvih sitinijih grana i grančica po deblu? I je li ti bitnije uštedjeti dve godine ili imati živu biljku?
:dunno:
-
Ma ja mislim da ti je ipak bitno imati zdravu biljku uspješno presađenu u posudu. A krošnju je poslije najlakše dobiti, to znaš, ukoliko je s biljkom sve ok. Imao sam prilike, nerijetko, vidjeti dosta biljaka koje je netko pripremao u prirodi (par njih Krešica), pa nešto i ja...i nikada baš nisam bio impresioniran rezultatom, niti je tamo bilo pregršt grana, i najčešće, jedna bi se grana izborila i postala novi leader, nadjačavši ostale tanašne i kržljave i piči u visinu.
-
Seba skroz si u pravu i 100 % se slažem....
Samo to ti ne vrijedi za npr. maslinu koja ako joj otkineš guku (zadebljanje pri dnu debla) i zakopaš je u gnjoj iz nje će bacit izbojci - to je metoda kako su je razmnožavali moje bake i djedovi i generacije prije njih.... dok nije bilo rasadnika! maslina ima nevjerovatnu izbojnu snagu i kljaštrenje kako krošnje tako i korijenja je teško može ubiti...
Zelenika isto spada u posebne biljke, kao i masline vadimo ih bez i jednog listića i fenomenalno se primaju, dok kod korijenja ipak treba biti malo pažljiviji nego kod masline. :smile:
-
Seba skroz si u pravu i 100 % se slažem....
Samo to ti ne vrijedi za npr. maslinu koja ako joj otkineš guku (zadebljanje pri dnu debla) i zakopaš je u gnjoj iz nje će bacit izbojci - to je metoda kako su je razmnožavali moje bake i djedovi i generacije prije njih.... dok nije bilo rasadnika! maslina ima nevjerovatnu izbojnu snagu i kljaštrenje kako krošnje tako i korijenja je teško može ubiti...
Zelenika isto spada u posebne biljke, kao i masline vadimo ih bez i jednog listića i fenomenalno se primaju, dok kod korijenja ipak treba biti malo pažljiviji nego kod masline. :smile:
Istina što kažeš. Ma to nisu biljke nego nekakvi dinosaurusi. :rofl: Ma, eto, sve ti vjerujem i znam da je tako, jedino, s tim vašim morskim divljacima nemam nikakvog iskustva. To su neke posebne kamene sorte. Al znaš, trebalo bi vidjeti, može li i maslina u dobrom zdravlju izdržati višegodišnje kljaštrenje? Lako moguće i da može, kao što i kažeš.
-
Pa o maslini i pišem iz višegodišnjeg iskustva...
Višegodišnja kljaštrenja??? ... to nisam spominjala u kontekstu niti jedne biljke!
Pričala o mometu vađenja. Tu je moguće posebno maslinu izvaditi i sa malo korijenja. Naravno ne treba biti objesan i uvijek treba spasiti maximalno. Što se krošnje tiče, zelena masa se može u potpunosti ukloniti - dapače. To ne spada u kljaštrenje, nego je upravo poželjno kod ove vrste i potiče je na obilno bacanje izbojaka - ovo naravno nisam izmislila, to je iz iskustva seljaka - poljoprivrednika, a i iz moga vlastitoga.
-
Da. Iz našega iskustva maslinu i zeleniku čak je i poželjno skresati da ostane bez iti jednog listića. Neke koje nismo tako izvadili znale bi upasti u neko stanje stagnacije. Samim tim ispada da je potpuno nepotrebno ove 2 vrste pripremati u prirodi osim zbog nekog iznimnog razloga. Općenito ne pripremamo stabla u prirodi osim ako nemamo debeli razlog za to. Grabove i jasenove prije vađenja bi skresao otprilike onako kako bi Sandev svoju bukvu (to mi se čini kao dobra mjera):
http://hbf.my-bonsai.com/index.php?topic=756.msg9498#msg9498
O ovoj temi je Vrgoč dosta pisao čini mi se.
-
Prošli mjesec sam na nekoliko bukvi srezao deblje grane što bliže deblu, pazeči da iz svake ostane bar jedna tanja grana s najmanje 3-5 pupova. Da je ovaj post prije postojao, možda to i ne bi napravio, no sad mi ostaje da vidim kak će se drva ponašati.
Odličan post :great:
... sa puno korisnih činjenica do kojih ponekad teško sami dolazimo i sjetimo ih se, a kolko smo puta pričali o tome :mdr:
-
Namakanje ili ispiranje to je skoro isto ... u svakom slučaju uklonjena je zemlja sa korijenja ....
Mislim da se varaš. Namakanje u vodu je puno, puno bezbolnije nego ispiranje. zašto? Razlog je vrlo jednostavan. Glavina (gotovo apsolutno) upijanje vode i mineralnih tvari kroz korijen je putem sitnih korijenovih dlačica. Uranjanjem u vodu ne ošteti ih se ništa. A ispiranjem užasno puno jer bilo kakav mlaz vode doslovno trga te sitne dlačice koje su prostim okom gotovo nevidljive. (To nije ono sitno korijenje, nego fina struktura koja se nalazi na samom vrhu svakog korijena).
Valjda Pall zna što radi i radi to s provjerenih vrstama. Jer neke biljke koje izvucemo iz totalne ilovače ili gline nemaju dovoljno kisika pa lako mogu podbaciti jer smo im potrgali vađenjem sitno korijenje koje je išlo u dubinu do boljih dijelova tla, a ostalo je samo ovo zagušeno u ilovači. Mislim da bi to namakanje radila samo u ovom slučaju.
Ima još jedna stvar koja može pogubno djelovati ako se zemlja potpuno ispere. Često biljke žive u simbiozi s gljivicama iz tla. Isperemo li zemlju u potpunosti i njih smo isprali te biljci dali potpuno 'sterilnu' zemlju koja joj nije zadovoljavajuća. Jer ona je navikla i ima potrebu živjeti u zajednici s drugim stanovnicima tla. Zato se češto kod biljaka i njihovog presađivanja ubaci koja šaka te stare zemlje u novo pripremljeni mix.
-
Ima još jedna zanimljiva stvar za raspravu. Sad moram ići tak da nemrem pisati više, ali evo da si promislite.
Kaj velite na ono da se korijen nakon vađenja dobro ispere ispod šlaufa i tek onda posadi u kantu?
Ja nisam za to iz više razloga, ali me zanima imate li vi neko svoje mišljenje i iskustvo u vezi toga :blink:
Nit ja nisam za to ispiranje, no imao sam u svojoj karijeri par takovih seansi na već "gotovim" drvcima iz posude. U pitanju je bila samo bjelogorica otpornijih sorti i serisa. Sve je živo.
Primjenjivanje ovoga na biljkama iz prirode nije po meni preporućljivo.
Ovo na gotovim drvcima u posudi ima malo više smisla. Prvo biljke u bonsai posudama imaju vrlo malo zemlje u malo prostora pa im je svako toliko potrebno presađivanje. Posuda se brzo napuni korijenom. Takva biljka kod presađivanja nije bila drastično uništenog korijena kao ona netom izvađena iz prirode. Za njih bi se čak složila da je svakih nekoliko godina dobro isprati ili namakanjem naknuti svu zemlju kako bi se mogao rasplesti korijen u kojem se možda nalazi zemlja stara i 10-tak godina. Možda čak i ona koju nismo ispirali niti micali od vađenja iz prirode.
Ovi problemi bit će u potpunosti rješeni kad sve ubacimo u tenisit. Kaj ne? Tada više neće biti nabijene zemlje oko središnjeg dijela korijena. Posebno kad ih sve polako umakanjem riješimo stare zemlje.
Apsolutno sam za namakanje a ne ispiranje ispod pipe ili još gore šlaufom.
-
Da u pravu si, namakanje je sigurno blaže ...
ali mislila sam da se radi o sličnome postupku u kontekstu rastresanja korijenove bale....
-
Da u pravu si, namakanje je sigurno blaže ...
ali mislila sam da se radi o sličnome - u kontekstu rastresanja korijenove bale....
Mislila sam si da to misliš. :yes: Ali samo sam htjela naglasiti da to nije isto. Da namakanjem nema puno štete, a ispiranjem ima puno.
-
ALI jedno je stablo u prirodi a drugo doma u vrtu....
Potpuno se slažem s tobom. Drugačije je radi li se o biljci u vrtu ili onoj u šumi. Ovo u vrtu ti je kao da si izvadio biljku iz prirode i doma se posadio u otvorenu zemlju. To nije ništa novo, svi to tako rade ako žele da im biljka u kraće vrijeme dobije puno na veličini. To kontroliraš svaki dan, paziš da netko ne uništi, paziš na bolesti (pepelnica i slično)...
Takvu biljku možeš o potrebi prihraniti, zaliti, paziti i maziti :love: , a to nešto sasvim drugačije. To je tvoj yamadori posađen u vrtu kojem 'nabacuješ' novi izgled.
Odličan primjer kad se orezivanje može raditi.
-
Ubacit ću u ovu temu, skoro pa paše...
Jučer sam odlučio, maknuti višak zemlje iz posude u kojoj je jedan hrast medunac, kojem se osušio cijeli nadzemni dio, ali je potjerao mladice iz impresivnog panja. Hrast je kod kolektiranja imao sačuvanu veliku balu korijena i dobar broj pupova na granama. Začudio sam se kad sam malo po malo, shvatio da je svo ostavljeno korijenje istrunulo, a hrast je pustio novo iz debla/panja koje je ispod zemlje. Jedan drugi hrast, kojeg sam izvadio bez korijena, cijelu prošlu sezonu je tjerao ko lud i to večinom nove izboje iz debla, dok je stare grane sušio. Ove godine tjera još luđe i još više iz debla. Korijen ću vidjeti tek iduće sezone.
Sebastijanu su umrli svi, a Čajku je možda neki preživio, ja imam bolji rezultat, za sada....
...možda hrast za razliku od bukve, treba vaditi bez pupova i bez korijena. Možda mu je izbojna snaga debla dovoljna da si nadomjesti i korijen i grane, a ako mu ostavimo i korijen i pupove, samo ga zbunimo.... ono, misli da može i krene sa tim kaj ima i onda se umori :dunno:
-
Ja imam sličnu dilemu kod zimzelenih mediteranskih vrsta (maslina, zelenika, tršlja ...), i do sada sam uvijek kidao čak i sve mlade grane jer nakon vađenja lišće u pravilu kod tih vrsta počne opadati pa makar i izvadio sa prilično puno sitnog korijenja. Imam osjećaj da biljka ipak sama sebe izbalansira i da odbaci ono što bi ionako uvenulo ... ali nisam siguran, bit ću pametniji kroz nekoliko mjeseci jer smo ovu sezonu nekim drvima ostavljali gotovo cijelu krošnju a nekima smo samo malo ostavljali ali ipak više nego inače.
-
Ja imam sličnu dilemu kod zimzelenih mediteranskih vrsta (maslina, zelenika, tršlja ...), i do sada sam uvijek kidao čak i sve mlade grane jer nakon vađenja lišće u pravilu kod tih vrsta počne opadati pa makar i izvadio sa prilično puno sitnog korijenja. Imam osjećaj da biljka ipak sama sebe izbalansira i da odbaci ono što bi ionako uvenulo ... ali nisam siguran, bit ću pametniji kroz nekoliko mjeseci jer smo ovu sezonu nekim drvima ostavljali gotovo cijelu krošnju a nekima smo samo malo ostavljali ali ipak više nego inače.
Ista stvar i meni nije jasna... Ove nase vrste, koje sam izvadio sa krošnjom su ili odbacile lišće pa krenule ispočetka, ili stagnirale godinu dana, dok su one koje sam potpuno srezao potjerale iste godine. Imam utisak da im lišće 'vuče' energiju i da ih iscrpljuje... :question:
-
Izvrsna tema...mišljenja su od datuma početka teme bila podijeljena obzirom na različita iskustva. Prošlo je već prilično vremena od kad se zadnji puta pisalo o tome ovdje, pa ima li netko novih spoznaja da napravi mali refresh?
-
E da, ovi naši starosjedioci na forumu su u to doba bili pioniri bonsaija u Hrvatskoj, i imali su korisne i plodne rasprave. Nije bilo puno odgovora, nije bilo knjiga, ali je bilo strasti.
Ja orezujem neke biljke u prirodi i mislim si - zašto ne? Činjenica je da drvo u prirodi kojem nije nitko dirao korijen možemo smatrati zdravim drvetom (to je ono kad ga u posudi njeguješ dvije tri godine da bi bilo zdravo i jako i da bi na njemu mogao raditi jače zahvate). U prirodi se ono oporavlja relativno brzo (brže nego u treningu) i orezivanjem se može povećati broj dostupnih pupova bliže korijenu i željenoj visini jer se ne troši energija na oporavak korijenja. Kad ga jednom izvadimo onda dolazi do rezanja korijena ali i krošnje, pa se i jedno i drugo oporavlja kao i inače, ali mislim da je krošnja potencijalno jača, bolje prolista. Zapravo, na drvo u prirodi možda možemo gledati kao na nepresađen bonsai. Možemo ga u prirodi kompletno oblikovati, čak mu i napraviti stil (hipotetički rečeno). A onda ga "presaditi". Eto, moje razmišljanje.
Nemam neku hortikulturalnu argumentaciju nego mi je ovo logično. Usput, malo je nezgodno sad komentirati nakon svega što je rečeno 7-8 godina ranije. (mislim, ono.. general poslije bitke... I meni bi bilo zanimljivo da svoje mišljenje vele izvorni kreatori posta :) Jer mi kasniji smo učili iz njihovih istraživanja.
-
Alexhore, logika stoji, i mene je zavela, no međutim radi se o teškoj zabludi, a zašto je to tako objasnio je Sebastijan na drugoj stranici u onom podužem postu. U deset godina >50 % drva nije doživjelo iskop, ostalo je postalo potpuno neupotrebljivo za bonsai ili je riknulo kod iskopa. Pričam o divljini, ne o dvorištu.... Iskustvo, ne teorija...
-
Ok :) Prijvaćam da sam u zabludi, idem čitati ponovo :)
-
Pročitao sam , i dalje je super tema za raspravu. Nisam horti stručnjak nego mi jedino ostaje logika.
Dakle, uz dužno poštovanje Sebastijanu koji je zaslužan što sam uopće ovdje :worthy:, njegovo objašnjenje stoji. međutim s obzirom dane mogu tvrditi niti iskustveno dokazati suprotno samo mogu postaviti pitanja:
Recimo da imamo dvije biljke, potpuno iste.
Jednoj smo odrezali krošnju u prirodi i ostavili je s nedirnutim korijenjem. Drugoj smo isto odrezali krošnju ali smo je iskopali i orezali korijenje pa je stavili u posudu. Po kojoj logici ili znanstvenim metabolitičkim procesima će ono prvo drvo s jakim i zdravim korijenjem baciti jedva koju grančicu (kako je rečeno u objašnjenju) i biti oslabljeno, a ono drugo u posudi će se naprosto osuti pupovima iako joj je čak i korijenje oštećeno i promijenjena lokacija itd? Dalje se govori kako ovoj u prirodi sljedeće godine korijenje propada. Hoće li propasti više nego što je drugoj uklonjeno operativno prilikom iskapanja?
Kad iskopamo drvo, svi znamo da ne marimo za krošnju jer nam je važno da se primi, dakle važno nam je korijenje. nakon što ga iskopamo, prve godine ga puštamo rasti upravo da bi se razvili listići i da bi korijenje napredovalo, tj želimo da korijenje bude OPET snažno kako je bilo prije iskapanja. Ako obje biljke nemaju listiće zašto bi ova u posudi po tome bila u prednostii. Na njoj su naime napravljene dvije operacije odjednom. Kad smo kod usporedbe s medicinom, apsolutno je dobar primjer koji je dao Sebastijan, ali može i drugačije. Dakle, ako radite estetiku, npr nekome tko je izgorio i to onu tešku, onda neki idu na dvadesetak operacija dok sve dođe na mjesto. A zašto? Pa zato jer ne možete kod estetike napraviti sve odjednom, bio bi to prevelik zahvat odjednom.
Kod bonsaija obično kažemo da nije dobro raditi dva velika zahvata iste godine, npr. kompletnu defolijaciju i presađivanje s prikraćivanjem korijena. Zašto je onda lošije jedne godine orezati drvo, a presaditi ga u posudu druge godine (ili treće).
Meni izgleda da kod normalnog vađenja zapravo idemo na svojevrsni rizik, pa kažemo sve ćemo ti odrezati, obaviti sve operacije odjednom, pa ako preživiš, preživiš. E, ali ako preživiš onda ti više nikad nećemo raditi dvije operacije iste godine.
Ajmo okrenuti i ovako.
One dvije iste biljke s početka priče. Objema odrežemo krošnju, prvu ostavimo u zemlji kako je i bila, a drugu iskopamo, orežemo joj korijenje i vratimo je zatim natrag u zemlju gdje je bila. Koja će od te dvije biljke baciti više pupova, lišća, i oporaviti se brže? Ako je logika da će onom s originalnim korijenjem korijenje "propadati", a onom s odrezanim korijenjem će korijenje "rasti", onda je to klasična zamjena teza. Ako prvom korijenje propada jer nema lišća, onda drugome ne može rasti jer isto nema lišća. Ako prvo ima korijenje koje daje meterijal za izgradnju onda će prvo drvo prije razviti nove organe nego ono drugo kojoj je mehanizam prikupljanja hrane oštećen.
Ovdje možemo dadati i faktor da kad je drvo doma u posudi onda ima svakodnevnu brigu dok u prirodi nema. Ajde to stoji.
No imam još par pitanja.
Nađete u šumi dva potpuno ista drveta, no jedno je normalno, a drugo je bilo prošle godine na 30 cm visine slomljeno padom nekog većeg drva i nakon toga je pobacalo nove grane iz panja. Koje ćete drvo iskopati prije. Prema logici ne-rezanja u prirodi, ovo slomljeno drvo nema šanse.
I nadalje, svo volimo i tražimo ligustrume, buxuse, grabove i drugo što raste po živicama. Te su biljke sistematski orezivane godinama, i to svake godine, ponekad i drastično, kako to da im usljed tog konstantnog pritiska korijenje nije skroz propalo?
Eto, razmišljam na glas, dozvoljavam da nisam u pravu. Nisam a priori za to da treba drvo pripremati u prirodi prije vađenja niti da to treba biti praksa, radimo tako kako radimo. Ovo više doživljavam kao temu "što se događa ako se tako napravi".
U dvorištu imam desetak primjeraka raznih, koje sam izvadio na klasičan način, pa ih onda posadio u vrt. I sad ih nekoliko godina orezujem u vrtu jer su se primili nakon teške operacije iskapanja. Ne vidijm da bi im bilo lošije da sam ih već jednom orezao dok su imali cijelo korijenje.
I još da dodam, iskustveno se možda neka drva nisu primila tamo negdje 2007. ali uzmimo u obzir da nije bilo niti modernih supstrata i da se nisu znale mnoge druge tehnike, pa i to može biti uzrok "smrtnosti" u bilo kojoj varijanti.
Što mislite?
-
Imam 0 (nula) bonsaia od nekoliko desetaka orezanih (pripremanih) drva po raznoraznim "recepturama" uz primjenu svih "bonsai hortikularnih tehnika", substrata, preparata....itd. Činjenice.
Ima li neko drugačija iskustva?
Ponavljam, pričam o divljini, ne dvorištu...
-
Imam 0 (nula) bonsaia od nekoliko desetaka orezanih (pripremanih) drva po raznoraznim "recepturama" uz primjenu svih "bonsai hortikularnih tehnika", substrata, preparata....itd. Činjenice.
Ti si još dobar, ja ih imam i manje. :)
No jasno mi je da Alexor ima nedoumica i želi preispitati sve što može, ili barem saznati zašto je nešto tako kako jest.
Ne znam zapravo, ja si to objašnjavam nekakvim disbalansom. Kresanje korijena i krošnje u isto vrijeme prilikom vađenja je šok za biljku to je istina, no stvorena je nova ravnoteža, nema krošnje ali nema ni korijena i drvo iz rezervi kreće sve od početka, istovremeno radi i prema gore i prema dolje. Ako je rezerva u njemu dovoljna i ako su uvjeti dobri, uspjeva se oporaviti.
S druge strane ako mu odrežeš grane a ostaviš korijen drvo ima slijedeću logiku: Ok, neki luđak me želi uništiti, sad imam previše korijena, puštam ga da pola propadne jer mi ne treba i tjeram samo gore. I taman potjera gore kad mu promjeniš smjer i srežeš ga dolje a za svaku sigurnost još malo smanjiš i novoizniklu krošnju koja nije uspjela stvoriti nove rezerve u drvu jer se tek razvija i drvo je previše oslabljeno i u totalnom disbalansu između korijena i krošnje.
Možda se čini da taj disbalans nije tako strašan jer od viška glava ne boli pa višak korijena ne može škoditi, no u prirodi višak postaje opterečenje i odbacuje se.
Čovjek koji ima istovremene amputacije ruku i nogu, preživi, no ako mu prvo amputiraš ruke, pa dok se još nije oporavio i noge, dobiješ socijalni slučaj i to nema nikave veze s drvima pa uopće ne znam zašto sam to napisao.
No da sam drvo, (svakako bih bio bukva) više bi volio ravnotežu od "malo po malo" rezanja
-
Još nabolje da pripremiš drvo u prirodi, a onda te netko preduhitri, iskopa i odnese... :mdr:
-
Još nabolje da pripremiš drvo u prirodi, a onda te netko preduhitri, iskopa i odnese... :mdr:
Bilo je slučajeva, kolko sam čuo :)
Sent from my Galaxy S4 via Tapatalk
-
Gal je u tom vremenu ( 2007) pisao u temi carpinus betulus da je pripremao jedan primjerak u prirodi, kojeg je izvadio u jesen 07e...jel taj preživio?
-
Moja iskustva su sljedeća :Ono što sam orezivao i pripremao u starim šumama,gdje ima manje svjetla nije uspjelo.Potjeralo je nešto prve godine,ako su bili pupovi,a onda se je cijelo drvo osušilo.Primjetio sam da su i takva drva bila bolje napadnuta pepelnicom.Drva koja sam orezivao na čistinama i zapuštenim livadama su uspijela,i neka sam nakon godinu,dvije,tri i izvadio.Ali su se također neke grančice osušile i drvo dobilo malo pepelnice.Više ne prakticiram to,ono što mislim i što je dobra roba izvadim.Ovo možda što radi Alex je donekle dobro.Imaš drva kod sebe u dvorištu i lakše ih kontroliraš,zalijevaš i prihranjuješ-naravno do pronalaska adekvatne posude-ne do vječnosti.Ima još jedna stvar,ako porezana drvca ne obilaziš,rastu brže obično vršne grane,a one po stablu koje si ostavio i trebaju ti osuše se.Moj je zaključak,neka je kod kuće i po kontrolom.
-
Ja sam prije isto orezivao krošnju pa bi druge godine vadio,kod orientalisa ne isplati se jer većinom tanje grane odumiri bar meni ili se osuši grana do pola
-
2007 mi je bila 2 godina bavljenja bonsaima i to sve govori. Dotični grab je bio mlado drvo i poživio je, no odbacio je skoro sve stare grane i postao je potpuno neupotrebljiv....
-
Dotočni grab, koliko sam shvatio je (1) pripreman u prirodi da bi bio (2) izvađen u jesen. Jesu li mu grane propale zbog prvog ili zbog drugog ili zbog obojeg.
-
A ko će ga znat. Kod betulusa je najbolje donijeti kući panj i sve osim debla i nebarija uzgojit od nule, posebno pazit da grane dovoljno odebljaju prije rezanja apikalnog vrha....
-
Kod listopadnih stabala i većine zimzelenih vrsta logika je sljedeća - ako stablo vadiš donekle oštetiš korijen, pa je normalno značajno smanjiti masu krošnje, jer oštećeni korijen ne može uzdržavati cjelokupnu krošnju.
Zato smatram oblikovanje stabla u prirodi totalnim promašajem, jer se krošnja nakon vađenja ne može dovoljno reducirati ....