TEMELJNI ELEMENTI DIZAJNA BONSAIJA
Često se može vidjeti kako bonsai uzgajivači iz na prvi pogled "nikakvog" materijala dobiju prekrasne bonsaije. Glavni razlog je to što takvi materijali imaju dobru bazu debla i samo deblo. U prirodi i u rasadnicima stabalce sa neurednom krošnjom a sa dobro razvijena ova dva elementa, često promaknu i iskusnijem oku. Znam to i iz vlastitog iskustva jer dosta stabalaca koja su mi sad u vrtu sam previdio u prirodi ali ih je Marija primijetila i zato smo ih izvadili, a tek kasnije sam shvatio da se radilo o dobrim materijalima. Isto tako i Marija je neke preskočila u kojima sam ja vidio buduće bonsaije.
A. BAZA DEBLA
Kada tražite u prirodi yamadorije ili tražite pogodan materijal u rasadniku najbitniji detalj na koji ćete obraćat pozornost je baza stabalca. Bonsai bez dobre baze je bez stabilnosti i deblo počinje ličiti na obični stup zabijen u zemlju. Zelenike, masline, hrastovi često imaju zadebljanje na dnu debla (bankon) koji stvara osjećaj stabilnosti, a ono što najčešće znači dobru bazu je površinsko korijenje (nebari). Neki bonsai imaju toliko masivno deblo da se nedostatak nebarija ne primjećuje mnogo jer je deblo svojom širinom stvorilo dovoljan osjećaj stabilnosti, dok neki bonsai imaju toliko zanimljivo deblo ili krošnju da pomoću njih nadoknade taj nedostatak nebarija a ravnotežu postignu igrom između krošnje i debla (najčešće se to pojavljuje kod literati stila). Na krošnju pa čak i na deblo se tokom vremena može intervenirati da bi postali bolji ali na nebari je najteže djelovati kako bi se poboljšao. Nebari bi trebao biti snažniji i naglašeniji na strani na kojoj je bonsai nagnut, jer na taj način dodatno stvara osjećaj dobrog oslonca stablu koje se nakrivilo, otprilike na način kako čovjeku stopalo služi kada se tijelom naginje prema naprijed.
B. DEBLO
Drugi bitan element kod bonsaije je kvalitetno deblo. Neke karakteristike kvalitetnog debla su:
- Sužavanje debla prema vrhu (komercijalni bonsai su najčešće otkinuto deblo bez sužavanja iz kojeg se nastavljaju grane)
- Zanimljiv pokret (pri tom se ne misli na tipično u pravilno "S" savijeno deblo koje se vidi često na komercijalnim "bonsaima" nego to zakrivljenje treba izgledati što prirodnije),
- Kvrgavo je i ima koru (na taj način odiše starošću, koje je bitan element kod dobrog bonsaija)
- Suhi dijelovi (izradom suhih dijelova (shari, saba-miki, uro…) često prikrivamo greške na stablu a u istom trenutku vješti uzgajivač može oplemeniti drvo i pojačati mu karakter.)
C. KROŠNJA
Krošnja je tek treći element na koji obraćamo pažnju kada tražimo yamadori ili kupujemo startni materijal. Početnicima dopadljiva krošnja prva upada u oči ali nju je u biti najlakše poboljšati. Kod krošnje je bitan raspored grana. Trebalo bi izbjegavati stabalca kojima više glavnih grana raste iz istog mjesta ili stabalca kojima su nasuprotne glavne grane na istoj visini. Dizajniranje krošnje prilagođavamo bazi i deblu. Postoje bonsai stilovi na koji način formirati krošnju u odnosu na deblo te je te stilove bitno poznavati i shvatiti ali nakon toga i odbaciti jer prečesto su samo kočnica u kreiranju budućeg bonsaija. Bitno je kod oblikovanja krošnje i zadržati karakter vrste stabla, jer inače može izgledati smiješno pa čak i nakaradno otprilike kao da indijancu navučemo odijelo engleskog kralja ili obratno.
Ova tri elementa su osnova bonsaija i o njih razbijaju glavu i početnici i profesionalci. :smile:
...NEKE ZABLUDE O BONSAIMA
ZABLUDA O TOME ŠTO JE BONSAI
Početnici često mladicu presađenu u bonsai posudu smatraju bonsaijem. Ali ne čini posuda stabalce bonsaijem već njegove karakteristike. Bonsai je minijaturno stabalce u posudi. To "minijaturno" ne znači samo da je ono nisko rastom i ne treba mladicu staru 3-4 godine visine 30-tak cm zvati bonsaijem. To je samo mladica koja možda jednom postane bonsai.
Najjednostavnije bi mogli reći da je bonsai zakržljalo stabalce i kao takvo se razlikuje od ranije spomenute mladice po svim svojim karakteristikama, maleno je ali ne i mlado već staro i zdepasto, ima namreškanu ili ispucanu koru (ovisno o vrsti), krošnja mu je zgusnuta i razgranjena, listovi su mu manji nego uobičajeno, svojim ukupnim izgledom odražava karakteristike stabla te vrste u prirodnoj veličini.
ZABLUDA O NASTANKU BONSAIJA
Zna se reći da bonsai stabalca jedva preživljavaju u premalim posudama, te da uslijed nedostatka mineralnih tvari i ne mogu narasti viši nego što jesu, te da je to ustvari tajna njihova nastanka. To nije točno. U prirodi često nailazimo na tkz. prirodne bonsaije, koji su nastali uslijed teških životnih uvjeta, nedostatka hranjivih tvari, vode i sl. koji rastu na liticama ili vire iz malenih škrapa. Sama priroda na taj način "proizvodi bonsaije", ali ne i čovjek. Stabalce u posudi ima idealne uvjete: pomno biranu mješavinu zemlje prilagođenu upravo potrebama njegove vrste, dovoljnu količinu vode, dodatno prihranjivanje u sezoni rasta sa mineralnim gnojivima obogaćenim svim potrebnim mikroelementima. Osim toga stabalce se svakih nekoliko godina presađuje u novu zemlju, te mu se orezuje korijen. Dokaz da je stabalcu dobro u posudi je i to što u njoj redovno proživljava izmjenu godišnjih doba, daje plod i cvijet....
Jedna od osnovnih tehnika koja se primjenjuje kako bi već formirano bonsai stabalce održali na određenoj veličini, ili "običnu" biljku učinili bonsaijem je ništa drugo nego orezivanje – tehnika koja postoji otkako se ljudi bave uzgojem biljaka. Orezivanjem se krošnja bonsaija zgušnjava i postiže fina struktura grana. Zašto bi orezivanje bonsaija bilo mučenje, a orezivanje vinove loze na rod nije, kada se u biti radi o istoj tehnici. Orezuje se i živica, začinsko bilje, penjačice, voćke i dr.