Dobrodošli, Gost. Prijavite se ili registrirajte. Propustili ste aktivacijski email?

Autor Tema: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici  (Posjeta: 18734 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Andrija Zokić

WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« : 27-01-2010, 14:40:22 »
Marija i ja smo kišno jutro proveli prevodeći Pallov članak:


Prepoznavanje obrazaca u ocjenjivanju bonsaija, ili kako se bonsai ukus razvija

Pattern Recognition in Judging Bonsai, or How Bonsai Taste Evolves
by Walter Pall


Da li možete reći koja je razlika između liščara i četinjače samo promatrajući sliku? Naravno da možete, svako dijete to može. Da li možete reći razliku čak i kad četinjača raste u stilu liščara ili kada liščar raste kao četinjača? Naravno da možete. To se uoči u djeliću sekunde, u samo jednom pogledu na sliku.

U redu, a sada objasnite kako ste točno donijeli tu odluku? Na ovo će netko uspjeti dati dobro obrazloženje, nečije će biti loše, a netko se uopće neće truditi. Ipak svima će trebati po prilično dugo da artikuliraju nešto što su spoznali u djeliću sekunde.

Iako naš mozak zna kako napraviti ovu klasifikaciju, naš svjesni um je često u nemogućnosti artikulirati pravila. Naš mozak je izuzetno dobar u izvršavanju ovakvih zadataka. Mi smo nevjerojatne mašine za prepoznavanje obrazaca.

Naš mozak se razvio i sa velikom točnošću obavlja ovakve zadatke. Ako imamo više različitih objekata možemo stvoriti interna pravila po kojima ih klasificiramo. Kada su vas učili čitati pokazano vam je puno primjera slova „A“, pa ste naučili vidjeti slovo „A“ bilo da je on pisano rukom ili isprintano. Možete prepoznati slovo „A“ odmah bilo da je napisano lošim rukopisom ili da je napisano neobičnim tipom slova. To možete učiniti čak i ako niste nikada vidjeli taj rukopis ili tip slova. Ali kada bi vas netko pitao kako ste došli do tog zaključka to bi vam bilo jako teško za objasniti.

Jako ste dobri u trenutnom odlučivanju da slovo NIJE „A“. Znači mora postojati neki mehanizam koji vam to omogućuje i zbog čega tekstove možemo čitati nevjerojatnom brzinom.

Prepoznavanje apstraktnih stvari je još i više kompleksno. Vrlo rano ste naučili što je dobro a što loše ponašanje. Dali su vam brojne primjere u vašem djetinjstvu. Kako ste odrastali vaš mozak je katalogizirao dobre i loše radnje i u jednom momentu otkrio pravilo pomoću kojeg to dvoje razlučuje. Kada se nađete u novoj životnoj situaciji u kojoj ranije niste bili, trenutno primjenjujete ova pravila. Dakle svi mi imamo interna pravila, ali se ona malo razlikuju ovisno o tome kako su se razvijala. Zato ljudi imaju različita stajališta o moralu. Ove razlike postaju očite kada sretnemo osobu koja je odrasla u potpuno drugoj kulturi i koja očito primjenjuje radikalno drugačija pravila za razlikovanje „dobra“ i „zla“.

I , što ovo sve ima sa bonsai ukusom? Potpuno isto se događa kada naučimo cijeniti bonsai. Naučimo da je stablo koje slijedi bonsai pravila uklesana u kamenu - dobro. Kada je prekršeno jedno od ovih pravila ono je - loše. Mi naučimo da su stabla koje oblikovao  Naka, Kimura i veliki japanski majstori dobra. Mi nismo zadovoljni kada nam se samo kaže. Mi smo naučili tražiti slike stabala kao obrasce. Mi smo naučili vidjeti „dobru“ i „lošu“ primjenu pravila. Mi smo naučili vidjeti sličnosti u stablima koja su dobra i nekako kreirati svoja interna pravila po kojima odlučujemo. Tada možemo ocjenjivati stablo koje nikada prije nismo vidjeli. Možemo odmah znati bilo da se radi o sirovom materijalu ili remek djelu. Ipak nismo svi jednako dobri u ovome. Neki mogu otići veoma daleko i postati stručnjaci u ocjenjivanju bonsaija. Primijetite da ovdje nije riječ o KREIRANJU bonsaija. Radi se o ocjenjivanju gledanjem. Prema ovom konceptu osoba može biti stručni sudac za bonsaije bez da je ikada taknula stablo.

Postavlja se pitanje u kojoj mjeri mi zaista ocjenjujemo stvarnu vrijednost bonsaija, a u kojoj mjeri koristimo našu sposobnost u prepoznavanju obrazaca.

Da, neki bonsai imaju sposobnost dotaknuti nam srce, prenijeti nam poruku, osjećamo njihovu „dušu“. Ali možemo li biti sigurni da ovaj odgovor nije jednostavno naučena reakcija? Ocjenjivanje bonsaija zahtjeva obuku. Općenito nije slučaj da netko tko nema obuku može lako ocjenjivati i razlikovati „dobro“ od „lošega“. Nije moguće da ono što mi nazivamo umjetničkim obrazovanjem je u biti obuka za klasifikaciju obrazaca?

Sada idemo jedan korak naprijed. Kroz iskustvo, doživljavajući suvremeni bonsai obučio sam se ocijenjivati ga,  i ako je moj mozak dobar u ovim stvarima formirat ću pravila za otkrivanje onoga što mi je rečeno da je „dobar“ bonsai i njegovo razlikovanje od „lošeg“. Kada posjetim izložbu i vidim rad novog umjetnika primijenit ću svoja pravila za dobar i loš bonsai i dati svoju ocjenu da li ovaj umjetnik išta vrijedi. Kako je većina nas obučena na istim knjigama i sa istim primjerima dobrih loših bonsaija naša mišljena će često biti slična sa mišljenjem drugih bonsaista i novi umjetnik će biti žigosan u skladu sa tim.

Sada primijenimo ova pravila na bonsai dizajnere. Ako odlučim postati bonsai majstor, cijenit ću svoj rad prema istim apstraktnim pravilima „dobrog“ i „lošeg“ i proizvoditi bonsaije koji prolaze moj osobni kriterij ocjenjivanja. Zato jednom kada se ustanovi da su neki radovi primjeri dobre umjetnosti to nam garantira da će se taj obrazac ovjekovječiti budući umjetnici i kritika. Ovo ide toliko daleko da popriličan broj bonsai svetaca i umjetnika vjeruje da postoji samo jedan način kao „pravi“. Postoji jaka tendencija prema fundamentalizmu; ona je tijesno povezana sa sistemom kako se bonsai ukus razvija.

U ocjenjivanju bonsaija možemo naći više nego jedan obrazac prepoznavanja, ali postoji li neki način da ikada razdvojimo barem dva? Naravno ovdje ne postoji promatrač izvan sistema, i mi nikada ne možemo znati do koje granice je naš izbor pod utjecajem naučenog prepoznavanja uzoraka kojeg imamo od ranije. Sjećate se primjera od ranije kada smo znali „točno“ što je moralno dobro ili loše i odjedanput se pojavljuje osoba iz druge kulture koja ima potpuno drugačije moralne zakone. Pitanje je da li ćemo ikada saslušati nekoga iz druge bonsai kulture. Ako i slušamo, da li ćemo razumjeti što nam govori? Vjerojatno ne baš, jer ćemo vjerojatno željeti ostati u našem udobnom i dobro utvrđenom bonsai svijetu, radije nego da stalno dovodimo u pitanje naše ideje. Ne možemo shvatiti da za ono što mi mislimo da su „prirodna“ pravila,  su ustvari nešto što se slučajno razvilo u generalno prihvaćena pravila. To čistom slučajnošću može postati novo pravilo.

Možemo li dovesti na bonsai izložbu neku osobu sa ulice koja nikada nije vidjela neki bonsai niti zna za teorije o njemu. Da možemo, ali što očekivati? Osoba će dati neke ocijene i neka objašnjenja ali nam neće reći ništa više od nekoga sa naivnim ukusom bez pozadinskog znanja. Umjetnička forma je jezik za sebe i bez otvorenosti i izloženosti nitko ne može naučiti čitati taj jezik.
Postoji priča o osobi koja je prišla Picassu i rekla mu: „Gospodine Picasso ja ne razumijem vašu umjetnost.“
Picasso je odgovorio: “Da li znate Kineski?“
„Ne.“
 „Ali ga možete naučiti.“

Kako ćemo ikada znati istinsku razliku između elitizma ovjekovječenog kroz prepoznavanje obrazaca i istinske vrijednosti bonsaija?

Prilagođeno iz:
"Art and Elitism: A Form of Pattern Recognition"
by Kunal Sen, 2007, Encyclopedia Britannica blog

andbonsai.com ~ andbonsai studio

Offline Mario

  • Zaslužni član
  • *****
  • Postova: 6904
  • Lokacija: Zagreb
  • Total likes: 4
  • Yamadori Selektor
    • Mario yamadori selektor
Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #1 : 27-01-2010, 14:56:19 »
 :hvalaaa:
....i kak vas sad nebi volio... cmaaaak  :love:

Idem sad 3x čitat... ovo ima puno međuredaka  :tlab:

Offline Marija

Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #2 : 27-01-2010, 16:52:21 »
Mislim da ovo može biti fin poticaj za blagu polemiku :tlab:

Često se za neke stvari govori to MORA tako ili MORA ovako, ne ulazeći u pitanje zašto baš tako. Mislim da je s ovim člankom fino pojašnjen način na koji se razmišlja i kako funkcioniramo. Što je ono što se nalazi iza u pozadini svega. Jako interesantan članak.
Pozdrav, Marija
https://meledabonsai.com/ | Meleda Bonsai

Offline Marija

Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #3 : 28-01-2010, 10:55:39 »
Razmišljanja o promatranju bonsaija

Thoughts About Viewing Bonsai
by Walter Pall


Bonsai je umjetnost vidljivog. Ovo je izjava koja se obično koristi u teoriji umjetnosti za slikarstvo i kiparstvo. Ova naizgled trivijalna izjava može biti prihvatljiva na Zapadu. U Aziji bi tvrdili suprotno: bonsai je umjetnost nevidljivog. Bonsai kao umjetničko djelo nije nešto plitko nego je više poput pjesme od četiri stiha u kojoj četvrti stih nedostaje. Bonsai nije umjetnost vidljivog, to je umjetnost stvaranja vidljivog, dok se proces viđenja događa u promatraču koji vidi nešto čega u stvari nema.

Sa dizajnerske točke gledišta bonsai je umjetnost činjenja nečeg vidljivim, nečega što prije nije bilo tu, što pripada nepoznatom i ne može se razumjeti intelektom. Intelekt može pomoći u razmišljanju o priči koju nam stablo govori o prirodi. Ali intelekt nam ne može pomoći u istinskom razumijevanju osjećaja koji ta priča pobuđuje.

Od promatrača se očekuje da se koncentrira na vidljivo i ono što on osjeća ne čini tehnikom koju je umjetnik koristio. U razumijevanju bonsaija neće pomoći ako netko zna previše o tehnikama oblikovanja i o samom umjetniku. Informiraniji promatrač ima tendenciju raščlaniti stablo i odmah započeti sa kritiziranjem. On je pristran i ne dopušta da mu stablo priđe, da mu govori. Bonsai dizajneri su najčešće najgori kritičari. Imaju potrebu razmišljati što bi oni napravili i kako bi oni mogli poboljšati stablo, umjesto da dopuste da stablo takvo kakvo jest utječe na njihove osjećaje. Trebali bi pokušati prihvatiti, barem na trenutak, bonsai onakvim kakav on jest. Zato je ocjenjivanje stabala prema „sudačkim kriterijima“ problematično. Umjesto prepuštanja da bonsai utječe na osjećaje, na dušu, i davanja bodova prema tom utjecaju, osoba raščlanjuje stablo intelektom. Zanatski proizvod se može ocjenjivati ovako, dok stablo ocijenjeno po ovim kriterijima u najgorem slučaju će biti podcijenjeno upravo zbog snažnog dojma, posebno kada je do njega došlo zbog neobičnih okolnosti. Ne ocjenjuje se kako osjećate bonsai nego uslijed čega je taj osjećaj stvoren.

Pristran i zabrinut promatrač ne ulazi u ono iza nedodirljivog pa ne može dosegnuti ono umjetničko u drvu. On želi razumjeti a tu nema ničega što se može razumjeti, već se samo može upiti. Razumijevanje se postiže u lijevoj strani mozga koji nikada ne može razumjeti umjetničko djelo, zato što to nije intelektualni proces. Intelekt se ovdje ništa ne pita. Za promatrača koji je navikao biti ponosan na svoje znanje i intelekt vjerojatno je najponižavajući osjećaj da ga dotakne nešto što je nedodirljivo, nerazumljivo, nešto što ne može staviti u kontekst stvarnog i razumljivog svijeta uobičajenih pravila bonsaija. U ovom slučaju promatrač je stavljen na podređenu poziciju, na koju navikao pa on reagira arogantno i intelektualno raščlanjuje bonsai uslijed čega ga mrzi, a mrzi ga zato jer mrzi svoje poniženje. Ovo nam objašnjava zašto se često ne prihvaćaju bonsai koji nisu u skladu sa pisanim japanskim pravilima, iako su veće umjetničke vrijednosti nego standardna klišej stabla. Ovo, naravno, ne znači da je bonsai koji nije prilagođen tim pravilima automatski i umjetničko djelo.
Schopenhauer je rekao da osoba treba prilaziti umjetničkom djelu kao osobi većega stupnja, a to znači da osoba treba ponizno čekati dok djelo ne bude spremno za komunikaciju. Energije koje je umjetnik unio u svoje djelo otkrivaju se promatraču koji je potpuno opušten i koji je svoju volju ostavio po strani. Prema modernim rezultatima istraživanja mozga može se reći da promatrač stavlja svoju lijevu stranu mozga (svojom voljom) u mirovanje i divi se umjetničkom djelu onakvo kakvo je sa svojim desnom stranom, bez da istog momenta verbalizira kritiku.

Pretpostavlja se da je u ovom kontekstu bonsai umjetničko djelo. Ali kako razlikovati pravu umjetnost i amaterski pokušaj i tko to čini je jedna nova tema koja zaslužuje dugo objašnjenje u jednom drugom članku.

Promatraču bonsaija ne pomaže što se trudi razumjeti stablo stojeći ispred njega, što do njega pokušava prodrijeti umom. Bolja je opcija ako stoji ispred stabla i pokuša utonuti bez ikakvih predrasuda. Promatrač treba opušteno osjetiti da je on našao te oblike, te boje, kao da je upravo on sam kreirao taj bonsai.

Neiskusan promatrač ima prednost. On nema hendikep intelektualnog doživljavanja. Njegove predrasude nisu duboke. On ima samo nekoliko zahtjeva i više je okupiran gledanjem. Sve što on ne može dohvatiti intelektom ostavlja netaknuto. Neiskusan promatrač će primijetiti da bonsai ne izgleda kao stablo u prirodi koje svakodnevno viđa. Onda će se pitati zašto je to tako. Zato što oni nisu imitacija prirodnih stabala već idealizirana slika stabala iz prirode. To je također pitanje ukusa - a ukus se može i mijenjati. Trenutno japanski ukus dominira svijetom; ali ovo se također može promijeniti. Neiskusan promatrač je kao vanzemaljac sa neke daleke zvijezde koji gleda moderne časopise i čudi se zašto u njima žene ne izgledaju kao „prave“ žene. Mišljenje običnog  promatrača i zdrav razum često nadjača prosječni stav, stav većine. Jednostavni, naivni ukus je često i prost ukus.

Neiskusni promatrač ne smije biti prenaivan jer će puno toga propustiti. Neiskusan promatrač je često iznenađen bonsai entuzijastima. Ljudi budu zbunjeni sa „mrtvim“ stablom na izložbi kada vide listopadno drvo bez lišća zimi. Pretjerivanje sa količinom mrtvih dijelova na bonsaiju mnogi doživljava kao siguran znak da je stablo mrtvo ili će to uskoro biti. Veliki bonsai se često zanemaruju je oni nisu „pravi“ bonsai; pravi bonsai su jako mala stabla.

Bonsai nije otvorena knjiga čiji je sadržaj očit svakom tko je pogleda. On sadrži mnoge sakrivene poruke koje se u teoriji umjetnosti nazivaju metaforama. Tko ne razumje ove poruke vidjeti će samo malo stablo u posudi. Onaj tko npr. ne razumje poruku „trijumf u borbi za opstanak“ imati će  problema u razumijevanju drva koje je puno mrtvih dijelova na deblu te ima jako tanku živu liniju debla, dok mu lišće izgleda jako zdravo. Laik će pitati zašto se izlaže drvo koje je već mrtvo ili će umrijeti, odnosno koje izgleda bolesno. Onaj tko nema poštovanje prema starosti, kao što je to prirođeno za azijate, radije će biti oduševljen mladolikim listopadnim stablima nego starim četinjačama. Za iskusnog bonsaistu često je misterija zašto ljudi stoje ispred divnog bonsaija ali ne misle da je divan. Možda mislite da je dobro stablo dobro i da ga svatko takvim treba vidjeti, pa i laik. Međutim nije tako. Stablo nije samo po sebi lijepo ili dobro, ono samo šalje signale. Primatelj treba biti naučen prepoznati te signale, protumačiti ih i cijeniti stablo. Za ovo je potrebna duga izobrazba. Jedino tumačenjem signala dolazite do informacije, do procjene, da li netko vidi dobar ili loš bonsai. Informacija nije u stablu nego u mozgu promatrača. „Ljepota je u oku promatrača“. Način na koji promatrač promatra bonsai je usko vezan sa životnim iskustvom, sa prikupljenom mudrošću promatrača. Interesantno je primijetiti da mudrost nije samo pohranjena u jezičnoj formi nego i u slikovnoj i emocionalnoj.

Mnogi ljudi imaju problema sa „pretjeranim“ korištenjem mrtvih dijelova drva u bonsai umjetnosti. To je zato što nisu vidjeli dovoljno stabala u prirodi koji imaju puno mrtvih dijelova. Takva stabla možete vidjeti u prirodi ali samo u ekstremnim uvjetima i na neplodnim predjelima. Farmer iz Tirola koji nikad prije nije vidio bonsai je bio na bonsai izložbi. On nije pitao „Kolika mu je starost?“,  „Koliko košta?“, ne, on je pitao „Kako se dogodilo da je ovako malo stablo pogodio grom?“ Njegovo iskustvo je da u šumi svako drugo stablo kad tad pogodi grom. Radi tog svog iskustva on nije dovodio u pitanje mrtve dijelove drva i ekstremni izgled stabla.

U drugu ruku možete pronaći ljude koji jako dobro znaju kako stabla mogu izgledati u ekstremnim uvjetima ali su ipak protiv ekstremnog dizajna drva. To je zato jer promatrač često očekuje da bonsai predstavlja „idealno stablo“. Idealno stablo je prosječno, iznimno lijepo ali nikada ekstremno. Ovo je teško prihvatiti umjetniku kojemu su toliko dosadila normalna stabla da se naviknuo vidjeti ona najekstremnija kao idealna. Ti bonsai idu toliko daleko od prirodnog ideala da postaju apstraktni i kao takvi više nisu prihvatljivi za prosječno promatrača.

Mogu dati slijedeći savjet promatračima bonsaija: Riješite se razmišljanja o nazivima, opisima, stilovima, oblicima, pustite da stablo takvo kakvo jest dopre do vas. Sve što može biti rečeno riječima nije bitno za promatrača, samo se osjećaji računaju. Promatrač treba gledati a ne vidjeti. Promatranje je besciljno gledanje u bonsai bez ikakvog cilja i zahtjeva dok je viđenje upravo suprotno ovome, to je racionalno promatranje sa ciljem. Može se reći da se viđenje dešava u lijevoj strani mozga dok se gledanje događa u desnoj strani mozga. Onaj koji prihvati ovaj savjet će zaboraviti na sva bonsai pravila, isto kao što je umjetnik napravio dok ga je oblikovao. Bonsai treba biti gozba za oko a ne za intelekt.

-----------------------------------------------------------

Kalifornijski hrast (slika dolje) je bio izložen na GSBF Konvenciji 2003. u Fresnu, California.
Ovo je bila Walter Pallova kritika hrasta od Katsumi Kinoshite iz Monterey, California.

„Ovo je najružnije stablo na ovoj izložbi! O, kako je samo ružno! Evo odlazim od njega, ali zastajem i osvrćem se, zaista je ružno. Pomalo se vračam natrag. Kako se samo usudio izložiti ga na ovakvo važnoj izložbi? Sve je pogrešno na ovom bonsaiju. Da li je ovo uopće bonsai ili samo biljka u posudi? Pogledajte samo to obratno sužavanje debla – strašno. Gdje je nebari? Ne postoji. Gdje je prva grana? O, ovo bi trebala biti prva grana? Ovo je grozno – postavlja temelj cijeloga stabla, da. Ova krošnja liči više na gljivu nego na bonsai. Na skali od jedan do sto, ovo stablo dobija minus petnaest. O kako je samo ružno! Odlazim od njega i puštam da stablo govori neko vrijeme.

Gledam ponovno unatrag i pokušavam da vidim pokoji detalj. Idem bliže, prilazim vrlo blizu. Pogledajte ovo ovdje u stražnjem dijelu krošnje, ovo je velika stara rupa. Vjerojatno ovdje živi velika sova. Pogledajte koru, tako je hrapava. Kako to da ova loša prva grana ima tako dobar oblik? Odakle ovom stablu ovako velik ožiljci? Mora da je jako staro. Što ga duže gledam čini mi se sve starije. Ovaj hrast možda ima petsto godina. Što mislite o tome? Ovaj hrast je bio ovdje prije dolaska Španjolaca. Kao čuvar doline vidio je Američke starosjedioce, Španjolce kako prolaze, vidio je Ruse, kopače zlata, vidio je državu Kaliforniju. Vidio je sve to - više nego ćemo mi ikada vidjeti. Cijela dolina njemu pripada. Toliko je snažno da ga uopće nije briga što mi mislimo o njemu. Za ovaj hrast mi ne postojimo. Što briga stari hrast kada krmača očeše svoja leđa o njega?

Duboko poštujem ovo stablo. Počinjem mu se diviti. Tako je ružno! Ružno na veoma ozbiljan način, na način koji traži poštovanje, kao veoma stara osoba. Ovo stablo me duboko impresioniralo.

Je li ovo stablo bonsai? Je li dobar bonsai? Pa, ako je bonsai zanat i ako ga prosuđujemo intelektom  ovo je grozan bonsai. Ako je bonsai umjetnost, onda se moramo zapitati: da li znači da je nešto umjetnost to kada ti se dotakne duša? Da. To je visoka umjetnost ako je tvoja duša istinski taknuta.  Da.  Umjetnosti nije povezana sa stvaranjem nečega lijepoga. Ne! Umjetnost teži stvaranju nečega što može dotaknuti tvoju dušu – a također može biti i ružno.

Ovo stablo je toliko ružno, da je počelo ponovo biti lijepo. Da li želimo poboljšati ovaj hrast? Ne, ali ga možda možemo učiniti još malo ružnijim.“



Pozdrav, Marija
https://meledabonsai.com/ | Meleda Bonsai

Offline gal

Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #4 : 28-01-2010, 11:03:30 »
... članak je u svakom slučaju intrigantan!

Offline DonQuijote

Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #5 : 28-01-2010, 11:34:48 »
Sada mi je još draža njegova kritika jednog mog drva- Tako je ružno, da bi ta ružnoća  mogla postati privlačna :verycool:

Walter se dotaknuo same srži naših rasprava o umjetnosti, vrijednostima i naučenim vrijednostima. :hvalaaa:

Offline Radovan

  • Zaslužni član
  • *****
  • Postova: 1967
  • Lokacija: Nedelišće, Čakovečka 13
  • Total likes: 86
    • Donator foruma
Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #6 : 28-01-2010, 13:19:03 »
Sto ljudi-sto različitih pogleda.Koliko nekome ružnih toliko i lijepih stabala,a može biti i obrnuto.Vrijeme je vječno.Danas ružno drvce,sutra malo manje,prekosutra možda i lijepo,ili toliko ružno,kao što kaže Pall,da će opet privlačiti nečiju pažnju.Niti jedno drvce,danas ružno,neće kroz 10,20,ili 30 godina biti takvo da neće privući nečiju pažnju.Ono će se promjeniti kao i mi,samo mi na gore a drvce na bolje.Možda ćemo onda mi drvcu biti ružni. :question: :hi:
Med Murom i Dravom Međimurski je cvetnjak!

Offline Andrija Zokić

Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #7 : 29-01-2010, 20:30:23 »
Slijep na jedno oko

Blind in one eye
by Walter Pall


Očekuje se da majka uvijek brani svog sina i da misli kako je on bolji nego što objektivno jest. Ovo je u ljudskoj prirodi i mi joj opraštamo.
Također se očekuje da generalno bonsai uzgajivači imaju više mišljenje o svojim stablima nego što bi objektivno trebali, ovo je u ljudskoj prirodi i mi im opraštamo.
Očekivano je da većina ljudi ima više mišljenje o bonsaima u svojoj državi nego što je to objektivno tako. Ovo je u ljudskoj prirodi i mi im opraštamo.
Ima nešto što me zaista pogodi kada sretnem inače razumne, inteligentne, kulturne i školovane ljude koji su potpuno nerazumni u ocjenjivanju svojih stabala. Da, u ljudskoj je prirodi da sam sebe teško sudiš ali ipak očekuje se da jaz između stvarnosti i osobnog doživljaja te stvarnosti ne bude toliko širok. Kod nekih ljudi je to tako jer su oni takvi, ali oni su u manjini. Zašto u bonsai svijetu ima puno ljudi koji su „slijepi na jedno oko“?
U Njemačkoj imamo ocjenjivačke izložbe već 20 godina. Velika njemačka konvencija je uvijek bila ocjenjivačka izložba čiji se rezultati objavljuju u klupskom magazinu a od nedavno i na internetu. Na svojim putovanjima često srećem ljude koji mi na dugo i na široko objašnjavaju kako je situacija grozna i kako neka njihova stabla ili barem ona bolja klupska bi sigurno dobila nagradu bilo gdje. Samo kada bi oni pokazali svoja drva. Kada pogledam ta stabla o kojima oni govore ja se počinjem ulizivati. Kako bih inače objasnio ovim inače razumnim osobama da su pogriješili, ne malo nego totalno!? U pravilu stabla koja mi pokažu ne bi mogla proći niti selekciju za izložbu zato što minimalni standardi za ulazak i osvajanje nagrade nisu zadovoljeni.
Zaključio sam da ima nešto više od ljudske prirode u ovome. Ovaj fenomen se pojavljuje kada ljudi imaju vrlo malo ili uopće nemaju dodir sa stvarnim bonsai svijetom osim preko fotografija. Svi smo mi imali određeno iskustvo da određeno stablo koje nas je oduševljavalo u stvarnosti nije izgledalo jako dobro na slici ili je izgledalo mediokritetski. To je zbog nekoliko razloga:

Razlozi koji leže u fotografijama:
-   Vrlo je teško snimiti dobru fotografiju bonsaija isto kao i napraviti dobar portret osobe
-   Čak i iskusni fotografi često naprave loše fotografije bonsaija
-   Bonsai je 3d skulptura i često izgleda dobro zbog providnosti i dubine kompozicije. Fotografija je 2d i u njoj se gubi 3d i dubina.
-   Često stablo koje nije tako dobro u stvarnosti izgleda dobro na fotografiji. To važi za stabla koja su oblikovana 2d. Fotografija prikazuje stablo točno onako kakvo je. Ono što je u stvarnosti mana na fotografiji nije.
-   Zbog nedostatka zaista dobrih fotografija bonsaija često se moraju pokazivati zaista loše fotografije kako bi se nešto pokazalo.

Razlozi koje leže u promatraču:
-   Ako osoba nije svjesna ovih fenomena ona će daleko više podcjenjivati bonsaije koje je vidjela samo na fotografijama. Imao sam ovaj deja-vu često kada ljudi koji misle da znaju određena stabla sa fotografija se onda zadive nad stablima kada ih prvi puta vide u stvarnosti.
-   Sada su oni vidjeli svoja vlastita ali i stabla svojih prijatelja u stvarnosti. Kao što je rečeno i prije, u ljudskoj je prirodi da svoja stabla vide u ružičastom svjetlu i cijene ih više nego što to ona zaslužuju, to je u ljudskoj prirodi i to očekujemo. Bonsai dizajner mora imati viziju budućnosti svoga stabla, vizija je često toliko jaka da se stvarnost zanemaruje.

Sada kombinirajmo ovo dvoje:
-   Stabla koja izgledaju lošije ili mnogo lošije nego što u stvarnosti zaista jesu se uspoređuju sa stablima koja u glavama bonsai entuzijasta izgledaju bolje nego što zaista jesu. Pojavljuje se ogromno odstupanje.
-   Rezultat je da se jako često uspoređuju stabla koja se ne bi trebala uspoređivati bez puno razmišljanja. Ljudi uspoređuju stabla koja znaju iz stvarnosti sa stablima sa fotografija. Ako se točno ta stabla stave jedno pored drugoga trebalo bi biti očito gdje je razlika. Ali to se ne događa. Postoji puno razloga zašto se to ne događa i većinu treba poštovati. Ali usporedba se ipak događa. I ipak inače razumni ljudi dolaze do čudnih sudova. Ovo vrijedi čak i za ljude koji su izlagali na izložbama i imaju kakav takav pregled o onome što se događa u bonsai svijetu – ipak što je bonsai svijet za njih, regionalan, nacionalan ali ipak ograničen? I ovdje se uklapa isti fenomen. Oni gledaju u časopise i knjige i uspoređuju fotografije stabala iz cijeloga svijeta sa bonsaima koja su vidjeli u stvarnosti. Rezultat često izaziva samodopadnost čak i kod inače skromnih i oštroumnih ljudi.

Internet je povezao cijeli svijet zajedno, a posebno bonsai svijet, značajno je otvorio ljudima oči. Ali često to nije dovoljno zbog fenomena kojeg sam ovdje istaknuo.
andbonsai.com ~ andbonsai studio

Offline Mario

  • Zaslužni član
  • *****
  • Postova: 6904
  • Lokacija: Zagreb
  • Total likes: 4
  • Yamadori Selektor
    • Mario yamadori selektor
Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #8 : 30-01-2010, 13:32:01 »
Prijevod mojih misli...

Svako stablo koje vidimo, spremni smo prosuditi na temelju svojih trenutnih predrasuda i uvjerenja koja u nama trenutno vladaju. Namjerno govorim trenutno, jer svi smo podložni promijenama , koje volimo nazivati napredkom.  Netko tko bonsai vidi jedino u obrisima yamadoria, teško će objektivno procijeniti kvalitetu stabla uzgojenog iz sjemena, reznice ili rasadničkog materijala. Jednako tako će netko tko večinu svojih stabala oblikuje iz rasadničkog materjala, donjeti  objektivnu analizu jednog yamadoria.

Sljedeća očita podjela vlada u pristupu koji su nametnule gomile knjiga i nespretno objašnjena pravila koja u knjigama dominiraju. Dok će nekome, jedina asocijacija na bonsai biti stablo strogo konstruiranih linija, drugi će bonsai vidjeti  tek u slobodi pristupa i u pokušaju naglašavanja nesputane prirodnosti preslikane na stablo ili bonsai u konačnici. Kao i one kreacije koje nazivamo apstraktnim i u njima gledamo kreativnu skulpturu stabla, koja se pojavljuju u bonsai  formama.

Često smo vrlo negativni u kritikama i komentarima nekog materjala koji nam netko prezentira. Tu možemo biti grubi i djelovati pogubno na vlasnika, no u nekim slučajevima možemo stvoriti sasvim objektivnu procjenu i  pomoći  vlasniku stabla. Kada griješimo? Griješimo kada smo previše uvjereni da smo na stablu sagledali sve mogučnosti, a da nismo slobodno pustili da nam stablo samo govori što želi biti, niti smo bili svjesni vizije koju ima vlasnik, jednako kao što nismo svjesni nivoa svog vlastitiog iskustva i vjerodostojnosti nečega u što smo uvjereni da time vladamo. U pravu smo kada spoznamo viziju vlasnika i pomognemo mu u ostvarivanju te vizije.

Svatko od nas bonsai doživlajva na svoj način i svaki taj način i pristup, trebamo znati cijeniti. Ako je nekome, jedini prihvatljiv bonsai, stablo sa naglašenim nebariem, konusnim sužavanjem, karakternim pokretom i nesputanom krošnjom, drugom je to strogo precizno i kirurški točno obrađena krošnja u stilu koji volimo nazivati tradicionalnim, dok trečem, samo nježno i elegantno stablo, razvijeno iz sjemena kroz dugi niz godina, zavrijeđuje nositi naziv bonsai. Jedino što bi se moglo nazvati ispravnim, je to da svakom dopustimo i  podržimo ga u tome što radi.

Nemamo pravo omalovažavati ničiji rad, niti nametati svoje stavove i tvrditi da je jedino to pravi bonsai, koji je dobiven našim načinom i pristupom. Priroda je toliko raznolika, da je mi nismo spremni kopirati u 1000 života, svi smo toliko isti, a opet  toliko različiti, da su razlike nepremostive, ako ostanemo kruti i ograničeni. Bonsai je sloboda stvaranja i kao takvu je trebamo doživljavati. Ono što nam se u jednom trenutku nikako ne sviđa, već u drugom može izgledati predivno, no to nije zbog subjekta koji promatramo, već  zbog nas samih i predrasuda koje gajimo ili ih se riješavamo u težnji za apsolutnom slobodom, kao i ispravno kanaliziranim iskustvom, koje tu slobodu ćini živom.

Mario

Offline Sandev

  • Zaslužni član
  • *****
  • Postova: 1808
  • Lokacija: Zagreb
  • Total likes: 11
  • Never underestimate the power of stupid people
Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #9 : 30-01-2010, 14:01:13 »
Svako stablo koje vidimo, spremni smo prosuditi na temelju svojih trenutnih predrasuda i uvjerenja koja u nama trenutno vladaju. Namjerno govorim trenutno, jer svi smo podložni promijenama , koje volimo nazivati napredkom.  Netko tko bonsai vidi jedino u obrisima yamadoria, teško će objektivno procijeniti kvalitetu stabla uzgojenog iz sjemena, reznice ili rasadničkog materijala. Jednako tako će netko tko večinu svojih stabala oblikuje iz rasadničkog materjala, donjeti  objektivnu analizu jednog yamadoria. Sljedeća očita podjela vlada u pristupu koji su nametnule gomile knjiga i nespretno objašnjena pravila koja u knjigama dominiraju. Dok će nekome, jedina asocijacija na bonsai biti stablo strogo konstruiranih linija, drugi će bonsai vidjeti  tek u slobodi pristupa i u pokušaju naglašavanja nesputane prirodnosti preslikane na stablo ili bonsai u konačnici. Kao i one kreacije koje nazivamo apstraktnim i u njima gledamo kreativnu skulpturu stabla, koja se pojavljuju u bonsai  formama. Često smo vrlo negativni u kritikama i komentarima nekog materjala koji nam netko prezentira. Tu možemo biti grubi i djelovati pogubno na vlasnika, no u nekim slučajevima možemo stvoriti sasvim objektivnu procjenu i  pomoći  vlasniku stabla. Kada griješimo? Griješimo kada smo previše uvjereni da smo na stablu sagledali sve mogučnosti, a da nismo slobodno pustili da nam stablo samo govori što želi biti, niti smo bili svjesni vizije koju ima vlasnik, jednako kao što nismo svjesni nivoa svog vlastitiog iskustva i vjerodostojnosti nečega u što smo uvjereni da time vladamo. U pravu smo kada spoznamo viziju vlasnika i pomognemo mu u ostvarivanju te vizije. Svatko od nas bonsai doživlajva na svoj način i svaki taj način i pristup, trebamo znati cijeniti. Ako je nekome, jedini prihvatljiv bonsai, stablo sa naglašenim nebariem, konusnim sužavanjem, karakternim pokretom i nesputanom krošnjom, drugom je to strogo precizno i kirurški točno obrađena krošnja u stilu koji volimo nazivati tradicionalnim, dok trečem, samo nježno i elegantno stablo, razvijeno iz sjemena kroz dugi niz godina, zavrijeđuje nositi naziv bonsai. Jedino što bi se moglo nazvati ispravnim, je to da svakom dopustimo i  podržimo ga u tome što radi. Nemamo pravo omalovažavati ničiji rad, niti nametati svoje stavove i tvrditi da je jedino to pravi bonsai, koji je dobiven našim načinom i pristupom. Priroda je toliko raznolika, da je mi nismo spremni kopirati u 1000 života, svi smo toliko isti, a opet  toliko različiti, da su razlike nepremostive, ako ostanemo kruti i ograničeni. Bonsai je sloboda stvaranja i kao takvu je trebamo doživljavati. Ono što nam se u jednom trenutku nikako ne sviđa, već u drugom može izgledati predivno, no to nije zbog subjekta koji promatramo, već  zbog nas samih i predrasuda koje gajimo ili ih se riješavamo u težnji za apsolutnom slobodom, kao i ispravno kanaliziranim iskustvom, koje tu slobodu ćini živom.

 :chinaman:

i ja kažem.

 8)

Offline Radovan

  • Zaslužni član
  • *****
  • Postova: 1967
  • Lokacija: Nedelišće, Čakovečka 13
  • Total likes: 86
    • Donator foruma
Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #10 : 02-02-2010, 09:43:00 »
Ja nisam toliko vješt u filozofiranju,više volim raditi,ali je Mario u kraćem smislu napisao ono sa čime se ja u potpunosti također slažem. :great:
Med Murom i Dravom Međimurski je cvetnjak!

Offline Andrija Zokić

Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #11 : 03-02-2010, 22:27:30 »
Smeće za ručak

Garbage for Dinner
by Walter Pall


Ja ne pratim mnogo forume o kuhanju i ne znam što se događa na njima. Moguće je da nekoga od kuharskih autoriteta upitaju: „Bio sam na gradskome smetlištu i prikupio sam mnogo stvari od kojih mogu napraviti dobro jelo. Pozvao sam svog šefa i njegovu ženu na večeru, i pitam vas kao eksperta kuharstva da mi date vaš najbolji savjet kako da priredim prekrasnu večeru sa ovim što imam?“ Zaista bih želio pročitati taj odgovor. Ciničan sam? Da, ali ovo se događa svaki dan u bonsaiju. Iz nekoga razloga neki ljudi misle da je bit umjetnosti bonsaija stvaranje vrhunskog bonsaija od običnog smeća. A u biti se radi o ovome: U umjetnosti bavljenja bonsaijem, prvo treba naučiti kako procijeniti i odabrati najbolji mogući startni materijal. Ponekad on može doći iz kante za smeće ali i tada se ipak radi o dobrome materijalu kojega majstor lako uočava. Ako početnik okušava svoju sreću sa smećem on će sigurno pogriješiti. Zašto ljudi žele uštedjeti 20$ na kupovini pristojnog materijala a zatim provode sate i sate sa svojim najjadnijim primjerkom? Ako imate pošten posao vjerojatno zarađujete od 10$ do 50$ a možda i više za sat vremena rada. Koliko dugo netko radi na svom bonsaiju kroz sve godine? 10 sati? 100 sati? Evo moje jednostavne procjene: Uzmite broj sati koji mislite da ćete raditi na tim materijalom u budućnosti pomnožite ga sa vašom zaradom po satu. Rezultat koji dobijete predstavlja razuman iznos za potrošiti na sirovi materijal kako bi vaše vrijeme korisno upotrebljavali. Ja trošim većinu vremena truda i novaca da dođem do određene vrste materijala. Tek veoma dobar materijal je dovoljno dobar materijal. I onda me ljudi pitaju što će učiniti sa onim što su izvadili iz kante za smeće i povrh svega žele pristojan odgovor! Za mene ovo ide van granica političke korektnosti. Netko im mora kazati. Ja ću!
andbonsai.com ~ andbonsai studio

Offline helleborus

Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #12 : 04-02-2010, 10:36:51 »
Baš je duhovit.... i u pravu.... i zanimljiv s usporedbama.... odlično piše.... vjerujem da je mislio na neke određene ljude, ali da mu ipak bilo teško ispuniti ovo iz zadnje rečenice....

Offline Radovan

  • Zaslužni član
  • *****
  • Postova: 1967
  • Lokacija: Nedelišće, Čakovečka 13
  • Total likes: 86
    • Donator foruma
Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #13 : 04-02-2010, 11:28:56 »
Ljudi koji nemaju određenu dozu samokritičnosti u sebi ,koji misle da sve znaju i koji nemaju oko za prepoznati što je dobro,bolje ili ružno,bolje da se i dalje samo dive i gledaju bonsaie. :wow:
Med Murom i Dravom Međimurski je cvetnjak!

Offline Goran Cajko

Odg: WALTER PALL: Prevodi članaka o estetici
« Odgovori #14 : 04-02-2010, 13:20:03 »
Prijevod mojih misli...

.........Mario

 :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :clap: :mdr: