dakle, gospodina Petra Vrgoča poznajem od 1995. Imao sam tu čast i zadovoljstvo vidjeti njegovu tadašnju zbirku Yamadorija, poprilično veliku. I on i njegova supruga Blaženka bili su uvijek vrlo ljubazni i gostoljubivi. Fenomenalni ljudi, prvorazredni stručnjaci. Pero mi je u startu mojeg interesa za bonsai tih godina nesebično pomogao; savjetima a i vrlo konkretno. Nekoliko puta sam boravio u njegovom domu, a i sada, uvijek kada me put nanese na Krk, uvijek mu se javim i uvijek se dobro podružimo. Znam da se Petru ne da javno natezati i gnjaviti s poluorganizacijama oko bonsaija. Znam da ima više znanja i iskustva od svakoga od nas. Znam i vidio sam neke njegove primjerke koji su u pripremi i biti će prvoligaški. Bio sam prošlo ljeto, 2006 kod njega. Petar ima prilično veliki posao koji vodi s biljkama, i nema vremena za piskaranja i igrice. Njegov interes u bonsai je jednak kao i uvijek. Imao je tu nesretnu okolnost da je jedne izrazito oštre zime na Krku, dobar dio njegove zbirke, usprkos zaštiti, stradao. Petar će uvijek raditi oko bonsaija, vjerojatno samozatajno, što je i u redu. Znam da planira izložbeni prostor u sklopu svog rasadnika pokraj Malinske, gdje će napraviti stalan postav svojih bonsaija. Ljudi, znajte da je on najjači bonsaista u Hrvatskoj, to što mu je tlaka eksponirati se, to ne znači da ste čuli sve od Petra Vrgoča. Možda samo za sada. Pero je mrak, i svi se možemo sakriti pred njegovim znanjem i rezultatima. Evo, to Vam je istina o Petru Vrgoču.
