Došlo je vrijeme da složimo šumicu ostrija koje smo povadili prošle sezone. Zadovoljan sam.
Kako je izvještaj toga nekolikosatnog podviga dosta iscrpan, neću ponavljat sve već stavljam link i završnu fotku. Dugo nisam radio šumicu, to jest, toliko dugo koliko je prošlo od nekih mojih davnih (naravno neuspješnih) pokušaja s nekakvim piceama. Te fotke bi trebale ići u onu rubriku..."pokažite ono čega se najviše sramite"...
Ali evo, zapravo, slagati grupu zbilja mi je bio veliki gušt. Rezultat je relativno brzo vidljiv i postiže se korištenjem ispodprosječnog materijala. Međutim, možda je krivo reći da je za šumicu potreban ili dovoljan loš materijal. Ma ne, to sam krivo rekao. Za šumicu je dobar materijal koji je dovoljno loš ili bar dovoljno bezvezan da bi funkcionirao kao samostalno drvo, ali, sigurno postoji dobar materijal za šumice i loš materijal za šumice. Mislim da su ove ostrije izvrstan materijal. Izuzetno su bile guste u trenutku kopanja i rasle su na istoj padini, tako da je kod svih vidljiv sličan model rasta, to jest slijed svinutosti debla s obzirom na padinu. Guste su bile kao da ih je netko pet godina rezao i pripremao za šumicu. A kopale su se jednim zamahom lopate.
P.S. Ljudi, korijenje u tenisitu je totalno ludilo!!! To još nisam vidio.
http://sandevbonsai.blogspot.com/2009/03/ostrya-carpinifolia-11-trees-forest.html